Ljubav prema prirodi je jedina

koja ne vara ljudske nade

Balzak

U uslovima savremenog načina života i rada, turizam, rekreacija i sport predstavljaju danas tri najveće socijalne pojave ovog veka. Rekreacija, turizam i sport kao društvene delatnosti imaju svoju dugu istoriju. Iako turizam kao socijalna pojava ima svoju tradiciju, svoj pravi razvoj i procvat doživljava tek u 20 veku. Danas turizam u mnogim zemljama predstavlja jednu od glavnih stavki nacionalnog dohotka. Putem turizma ostvaruju se veliki devizni prilivi, koji znatno utiču na formiranje budžeta zemlje. Sam razvoj turizma stvara mogućnosti da danas veliki broj ljudi živi i ostvaruje svoju egzistenciju u turizmu.

Do nagle ekspanzije turizma kako u svetu tako i u našoj zemlji povlači korene pre svega u naglim izmenama života i rada, kao i samom porastu ekonomske moći ljudi. Upravo, nagli razvoj civilizacije stavlja savremenog čoveka pred takve teškoće koje su uslovljene pre svega modernim tehničkim sredstvima za proizvodnju, što je i dovelo do promene u načinu izvršenja rada i opterećenja na radu. Posebno ovim teškoćama pogoduju i uslovi života u gradskim i urbanizovanim sredinama, gde je uveden savremeni saobraćaj, gde su velika atmosferska zagađenja, što sve to odudara od ambijenta za kim svaki čovek teži. U ovakvim uslovima življenja i rada, rekreacija kao sastavni deo turizma postaje jedan od značajnijih faktora zadovoljenja čovekovih potreba. Ona predstavlja snažno protivsredstvo modernom načinu života. U modernom i ekonomski jakom društvu, ova vrsta preventive postiže se godišnjim odmorom. Drugi, značajan faktor koji je uticao na brzi razvoj turizma u poslednjih nekoliko decenija je svakako i povećanje fonda slobodnog vremena. Dakle, stvaraju se objektivni uslovi za razvoj “vikend” turizma, jer je skraćena radna nedelja, a povećan broj slobodnih dana.

Uporedo sa naglim razvojem turizma javlja se još jedan sociološki fenomen koji je takođe u ekspanziji, radi se o fenomenu koji se zove “sport”.

Sport se u današnjim uslovima pojavljuje kao sastavni deo turističkih ponuda, jer sportske aktivnosti za vreme boravka turista sadržajno popunjavaju i omogućavaju aktivni odmor uz zadovoljenje ličnih želja, interesa i potreba, za igrom, dužim boravkom na čistom vazduhu, suncu i vodi. Takve sadržaje fizičkog vežbanja koji se nude u turističkim centrima, a namenjeni su aktivnom odmoru turista zovemo rekreacijom u turizmu[1]. Na osnovu ovoga slobodno se može reći da rekreacija predstavlja sportsku aktivnost čoveka izvan profesionalnog rada, izabranoj po sopstvenoj želji, koja je pre svega usmerena, odmoru, osveženju i razonodi čoveka. U savremenom životu, njen značaj postaje sve veći, tako da rekreacija poprima pravo svakog građanina. Savremeni čovek postaje probirljiv u izboru mesta godišnjeg odmora. Pored prirodnih uslova koje traži (sunce, voda, vazduh), on sve više postaje zainteresovan i za ostale zabavno-rekreativne aktivnosti, kako bi svoje slobodno vreme – vreme odmora što sadržajnije i aktivnije proveo. Dakle, potreba za turističkom rekreacijom uz primenu fizičkog vežbanja van mesta stanovanja uklapa se kao bitan segment rekreacije i njen je nerazdvojivi deo. Polazeći od toga da je naša zemlja u zadnje vreme postala jedan od značajnijih faktora u međunarodnom turizmu i da se u njoj nalazi sedište Uneskove komisije za sport i turizam, nameće se obaveza za bržim i znatnijim naporima da se sport uklopi i postane sastavi deo turističkih usluga. Postignuti su i određeni rezultati, ali su oni još nedovoljni u odnosu na naše prirodne mogućnosti i interesovanje domaćih i stranih turista za boravak u našim turističkim centrima kako na jezerima, banjama tako i u planinama.

Povezanost sportske rekreacije sa selektivnim vrstama turizma

Turizam kao pojava označava ”putovanje u razna mesta i zemlje radi odmora, razonode,

lečenja i razgledanja zanimljivih krajeva i spomenika kulture.”[2]

Turizam danas predstavlja značajnu društvenu i vrlo složenu ekonomsku pojavu. Upravo, on je odraz društveno-ekonomskog razvitka. Poznato je da su u jeku turističke sezone objekti puni, kako domaćih, tako i inostranih gostiju. Međutim, ostaje jedan problem, a to je kako turističku sezonu produžiti, kako povećati dane korišćenja, kako zadržati goste u toku cele godine. Ova pitanja posebno dolaze do izražaja u vreme loših sezona, kada ima dosta padavina i kada je pogodno vreme za kupanje i sunčanje. U takvim uslovima postavlja se pitanje sadržaja i način kako zadržati turiste da bi ostvarili finasijske efekte. Ukoliko ne postoje adekvatni sadržaji aktivnosti, turisti odlaze tražeći bolje i sadržajnije ponude.

Samim tim selektivni turizam postaje važan preduslov za pridobijanje i duže zadržavanje gosta u jednom mestu. Danas je sve više gostiju koji prilikom izbora mesta boravka imaju želju da zadovolje jedan ili više svojih motiva. Ti motivi nisu nešto što je nepromenljivo i čvrsto, oni su vrlo često promenljivi. Oni se menjaju porastom stepena obrazovanja, standarda i različitih motiva koji se svakim danom menjaju i rastu. Traže se novi sadržaji, menjaju se potrebe i interesi. U sadašnjosti dosta različitih autora navela je sledeće vrste selektivnog turizma[3]:

  • zdrastveni turizam uz maksimalni uticaj prirodnih faktora (sunca vazduha i vode),
  • zdrastveno-preventivni turizam uz primenu sadržaja rekreacije,
  • nudistički turizam,
  • nautički turizam,
  • ribolovni turizam,
  • seoski turizam,
  • kongresni turizam,
  • festivalski i manifestacioni turizam,
  • sportsko-rekreativni turizam,
  • sajamski i izložbeni turizam,
  • hobi turizam i dr.

Ono što se sa sigurnošću može reći je da većina turista teži za upoznavanjem novog, kulturnog, lepog i specifičnog sadržaja aktivnosti koje će mu doprineti da zadovolji svoje lične potrebe i interese. Ovakva koncepcijski savremena ponuda selektivnih vrsta turizma postaje osnovni preduslov za njegov dalji razvoj.

Važnu ulogu u razvoju turizma, a naročito skoro u svim vidovima selektivnog turizma zauzima sportska rekreacija[4] sa svojim raznolikim sadžajima i vrstama. Povezanost turizma i sportske rekreacije, može se posmatrati kroz sledeće moguće motive:

  1. Sportska rekreacija kao potreba ljudi za putovanje:
  • da se posmatraju značajne sportske priredbe i manifestacije (od lokalnih do međudržavnih susreta, kontinentalnih ili svetskih prvenstava, olimpijske igre, univerzijade, svetska i evropska prvanstva kao i slične manifestacije);
  • učestvovanje u sportskoj aktivnosti vezano uz napuštanje mesta boravka, gde čovek tražeći mogućnosti da pešači, roni, vozi biciklu, igra tenis, jaše i slično, napušta mesto stanovanja i odlazi u takve centre. To je karakteristično za letnji turizam.
  1. Sportska rekreacija kao faktor razonode turista koji napuštaju mesto boravka radi drugih motiva:
  • kao sredstvo za razonodu ili rekreaciju promatranjem u cilju popunjenja sadržaja boravka i razbijanja monotonije;
  • kao sredstvo aktivnog odmora u kojem dolazi do izražaja vlastito učestvovanje i razvijanje kreativnih sposobnosti, bilo da koriste sportske sadržaje koje su već upoznali ili upoznaju nove sportske aktivnosti.

Sportska rekreacija ne samo da može uticati na spoljašnji izgled i držanje tela, već i na održavanje funkcionalnih sposobnosti na višem nivou. Prednost sportske rekreacije u

turizmu s obzirom na telesne i funkcionalne sposobnosti organizma uslovljene su ne samo podržajem organizma, već i prirodnim faktorima.

Naime, sportska rekreacija u turizmu provodi se uz prisustvo prirodnih faktora, kao što su vazduh, sunce i voda, koji takođe pozitivno utiču na organizam i doprinose stvaranju otpornosti i unapređenja zdravlja.

Osim fizioloških vrednosti, sportska rekreacija u turizmu ima veliki značaj i u psihičkim rasterećenjima. Čovek napušta mesto stanovanja, menja sadržaj aktivnosti, razbija monotoniju, upoznaje nove osobe, te putem igre ili drugih sportskih sadržaja podiže emocionalno stanje i utiče na brisanje utisaka radne i životne sredine koju je napustio.

Osnovna deviza u modernom turizmu da se zadovolje interesi i želje gostiju. Veliki broj gostiju dolazi u turističke centre sa stečenim navikama, da igra fudbal, basket, odbojku, tenis, stoni tenis, da kugla, skija, pliva, jedri, roni ili da se bavi nekom drugom aktivnošću. Neosporno je da im se takve usluge moraju ponuditi ukoliko se želi imati zadovoljan gost, koji će poželeti da se ponovo vrati.

Osim zadovoljenja gostiju s obzirom na sadržaj boravka, sportska rekreacija u turizmu ima i svoju ekonomsku vrednost.

Ekonomske vrednosti sportske rekreacije u turističkim organizacijama moguće je sagledati kao:

  • direktne ekonomske efekte i kao
  • indirektne ekonomske efekte.

Direktni ekonomski efekti sportske rekreacije u turističkim organizacijama rezultat su neposrednog pružanja sportsko-rekreativnih usluga.

Indirektni ekonomski efekti su ekonomske vrednosti  sportske rekreacije sadržane u ukupnom turističkom prometu, a nastaju usled korišćenja sadržaja sportske rekreacije.

S obzirom na to da su ovi efekti vrednosno sadržani u ukupnom turističkom prometu, teško ih je posebno ekonomski valorizovati. Međutim, oni se ipak mogu sagledati kroz nekoliko faktora i to kao:

  • motivacioni faktor koji utiče na izbor turističke destinacije,
  • faktor atraktivnosti turističke ponude,
  • faktori zadržavanja gostiju za vreme loših vremenskih prilika,
  • faktor produženje turističke sezone,
  • faktor povećanja zadovoljstva i emocionalnog stanja, te želje za povratkom i isto turističko mesto,
  • faktor usmene propagande, itd.

Na osnovu ovih postavki moguće je zaključiti da sportska rekreacija ima veoma značajnu društveno-ekonomsku ulogu.

[1] Grupa autota, Enciklopedija fizičke kulture, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1977.god.,str. 159

[2] Mala enciklopedija PROSVETA, Prosveta, Beograd, 1986.god., str. 736

[3]  Čačić K., Bakić O., Ekonomika turizma, Centar za izdavačku delatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu, Beograd, 19.., str. 19-20.